SADRŽAJ romana DVA DUGA DANA Pavla Pavličića:
Tutovi roditelji odlaze za vikend na selo, a Braco i Hrvoje dolaze kod prijatelja u Dugave, na spavanje. I već u zoru počinju se događati neobične stvari, koje će od dječaka tražiti da donesu važne odluke i da se upuste u pravu pustolovinu. Tom prilikom upoznat će beskućnike, policajce, nasilnike, kolekcionare i jednu zanimljivu djevojčicu. A što je najvažnije, susrest će i neobične predstavnike životinjskog carstva. Držat će se pri tome odlučno i hrabro.
POGLAVLJE PRVO: ŠTO TO ŠUŠKA?
Prvi dan započeo je ovako.
Iz smjera balkona doprlo je tapkanje bosih nogu, a onda i usplahiren šapat:
– Ljudi, ljudi!
Nije bilo odgovora. Čulo se tek tiho hrkanje i cvrkut vrabaca iz obližnje krošnje. Vani je bio polumrak, jer još nije bilo posve svanulo, a u sobi jedva da su se nazirali obrisi regala i razvučenog trosjeda. Na trosjedu je sad nastalo nekakvo micanje, a onda je odande doprlo mumljanje:
– Hmmmm?
– Ljudi, ljudi, probudite se – propištao je opet tanki glasić. – Ovo je frka!
– Kod tebe je uvijek frka. Što se događa?
Tut je stajao nasred sobe, malo je raširio ruke i povremeno se osvrtao prema balkonskim vratima iza sebe. Ta vrata nisu bila zatvorena, pa se zastor lagano micao na jutarnjem vjetriću. Tuta, po običaju, nitko nije shvaćao ozbiljno.
Ali je zato ozbiljno shvaćao on sam sebe. On je tu bio domaćin, i morao se brinuti o svojim gostima, a ti gosti nisu shvaćali težinu situacije, nego su se razvlačili po krevetu i tražili neka ih se pusti da još spavaju.
– Probudite se – rekao je Tut. – Morate sami pogledati.
– Ništa se ne čudim – rekao je Braco. – Mogao sam i misliti.
Braco se uspravio na krevetu, Hrvoje se nalaktio na jednu ruku i obojica su zurili u Tuta u onom polumraku. A malac je osjećao da se sad našao u središtu zbivanja i da je odgovoran, pa je počeo cupkati.
– Hajde sad, kad si nas već probudio – rekao je Hrvoje.
A bilo je doista rano, i nitko se nije nadao da će trebati ustajati u zoru. Zapravo, trebao je to biti kao nekakav izlet, ili gostovanje, ili nešto slično, a ispadalo je da je već prvo jutro nekakva uzbuna. Nitko još nije znao treba li se tome veseliti ili se zbog toga brinuti.
Ovako je bilo: Tutovi roditelji morali su otići kod bake na selo, jer je njoj trebala pomoć oko vrta i oko životinja. A Tut je onda namolio roditelje da njega ostave u Zagrebu, a on će u goste pozvati Bracu i Hrvoja, pa će oni prespavati kod njega. Tutov otac, koji je znao da mu je sin nestrpljiv i lakomislen (jer i sam je bio takav) u prvi mah nije htio pristati, bojeći se da ne ispadne kakva nevolja: s ključevima, s plinom, vodom, strujom, s jelom i spavanjem. Ali, kad je Tutova majka rekla da će doći i Braco (a on je bio najviši, najstariji i najodgovorniji od trojice), nekako su se ipak dogovorili. Dječaci će doći k Tutu na spavanje, tu će i doručkovati, ručak će donijeti s tržnice, a navečer opet na spavanje na onom trosjedu. Tutovi starci vratit će se u nedjelju popodne.
