Košarica(0)
Pročitaj dio knjige
15.93 €

Tko se boji lika još

O KNJIZI

 

Knjiga „Tko se boji lika još“ prvi je put objavljena 2008. godine, u nakladničkoj kući Profil.  Te godine bila je najprodavanija knjiga na Interliberu.

Recenzent, akademik Viktor Žmegač žanrovski je određuje kao roman. Uvodne priča o studentici književnosti koja ne može položiti ispit iz novije hrvatske proze samo zbog toga što voli književnost i u svoje interpretacije upisuje emociju, „drži pod kontrolom“ sedamdesetak  priča izgovorenih gledištem, ponajviše lektirnih, junaka hrvatske književnosti (Filip Latinovitz, Ivica Kičmanović, Tena, fra Petar, Mihovil, Matija Ivandić…). Oni napuštaju svoje prebivalište, izlaze iz teksta i nastanjuju novi prostor. Prvim licem jednine komentiraju suvremene događaje, polemiziraju s povjesničarima književnosti,  interpretiraju sami sebe.

Tekstovi  „Tko se boji lika još“ uključeni su u čitanke kao primjer poticaja na čitanje lektire, a i kao primjeri govorne situacije monologa.

Opis

Julijana Matanović – Od svoje prve zbirke Zašto sam vam lagala (1997.) – koja se do danas prodala u više od 60 000 primjeraka – Julijana Matanović nanizala je lijep broj proznih naslova, od kojih većinu možemo nazvati pravim uspješnicama. Osim zbirki priča Kao da smo otac i kći, Laura nije samo anegdota i Knjiga od žena, muškaraca, gradova i rastanaka, tu je vrlo popularni roman Bilješka o piscu, a onda i dvije knjige u kojima se miješaju različite književne vrste: Tko se boji lika još, gdje u prvom licu progovaraju likovi iz hrvatske književnosti, te I na početku i na kraju bijaše kava, gdje se taj napitak uzima kao metafora društvenih odnosa i emocionalne povezanosti među ljudima. Kao književna znanstvenica, razvila je prepoznatljiv stil koji podrazumijeva osobni pristup i govor u prvom licu, ali nikad ne odstupa od točnosti, logike i znanstvene discipline. Doista, ono što Julijanu Matanović čini jedinstvenom i u prozi i u znanosti, svakako je njezin vrlo razvijen osjećaj za mjesto književnosti u životu (i mjesto života u književnosti), a samim tim i za potrebe suvremenih čitatelja. Zato i nije čudo što svaki njezin novi naslov doživljava širok odjek i nemalu popularnost.

 

  • Čudesno otvoreno djelo/vanje Julijane Matanović

(ulomak iz pogovora)

Ono što razlikuje Julijanu Matanović od silne teorije jeste mogućnost da prodre do publike (čak i one instant virtualne) i na jedan senzibilan način ukaže na bit i suštinu, a da se pri tome istovremeno uživa i podučava. Njene priče sigurno neće riješiti decenijama taložene probleme koje su kreirale južnoslavenske (i uopće) književnosti pa i to kompleksno društvo, ali ih hoće razodjenuti i svakog čitatelja – bilo da se radi o akademski upućenom ili samo zaljubljeniku u pisanu riječ – natjerati da se preispita te iz svoga ugla i gledišta donese osobni sud ili rješenje.  Julijana Matanović na originalan način, jedinstven na ovim prostorima, koristeći prostor teksta metafikcionalno uspostavlja komunikaciju s najpoznatijim piscima bivše i “sadašnje” Jugoslavije i progovarajući iz njihove pozicije, progovara o traumama koje su ih obilježile, a samim time i njihov prostor. Većina tih pisaca borila se za jedinstven identitet i za sve ono što ga čini (religija, jezik, kultura, književnost) bez ikakvoga predznaka i obilježja. Za nju Ivo Andrić pripada čitateljima, a njegova djela ukazuju na univerzalne životne vrijednosti daleko iznad onih primitivnih obilježja koji su i krivi za sve traume koje su se desile. Prostorom teksta Julijana Matanović se bori protiv mogućih ponovnih trauma, pokazujući kako književnost pri tome ima ključnu ulogu. Ova spisateljica ima jedinstvenu misiju – svojim načinom govora, upućivanjem kritike na prošlost i sve ono što ju je obilježilo, pokazati kako narativ može poslužiti u borbi protiv trauma. Prostor teksta u kojem se ne ispoljava prostor bivše ili sadašnje pripadnosti time postaje trećim, jedino mogućim prostorom, a kako takav ima terapijski učinak i obećavajući predznak neke bolje, atraumatične (netraumatične), budućnosti.

Ogroman je raspon motiva koje autorica koristi i prepliće spajajući životni i naučno-književni diskurs – baš kad poželimo naći objašnjenje, npr. naslova autorica donese sve ono znanje koje bi čitatelju nedostajalo da razumije to igranje riječi. Nakon objašnjenja slijedi poentiranje – stavljanje teksta u drugi kontekst, prekrajanje teksta – to nije ono što se “zahtjeva” u post, post “izmima”, već je inovativnost ili čak, novi zahtjev od strane Julijane Matanović koja svoju vjernost književnom jeziku iskazuje “poslušnošću”, prkoseći svima onima koji bi se usprotivili književnosti kao umjetnosti ali i nauci, kao i jeziku – građi. Tako je ovo djelo, koliko uronjeno u književne zakonitosti, toliko je i izvan njih. Autorica se (po)igra(va) svime onim što književnost pruža da bi, na koncu, dala smisao umjetnosti, ali i životu uopće. Ono što je sigurno je da će svi oni koji se upuste u labirint tekstova ove književne čarobnice prepoznavati se u širokom rasponu tema, motiva, sadržaja, i ono što je najbitnije, neobičnih a toliko s/ličnih životnih slika pro/naći zadovoljstvo čitanja Dobre književnosti.

Rotterdam, 15.11. 2020.
prof. dr. Šeherzada Džafić

Slični proizvodi